Žetva uljane repice je završena, iako nema još uvek zvaničnih izveštaja, očekuje se prema nekim izvorima da će prosečan prinos biti oko 3,5 tone po hektaru. Ako je suditi prema izveštajima sa njiva, ratari su zadovoljni kako prinosom, tako i kvalitetom. Da je sezona uspešna govori i podatak Republičkog zavoda za statistiku Srbije, prema kom je prosečan prinos uljane repice u 2024. godini iznosio oko 3 tone po hektaru.
Povećanju prinosa i kvaliteta uljane repice je pored relativno povoljnih klimatskih uslova, doprinela i pravilna ishrana useva, odnosno đubrenje.
Važnost pravilne mineralne ishrane
Uljana repica predstavlja ratarsku kulturu koja danas ima trend povećanja površina na kojima se gaji, kako u svetu tako i u Srbiji. Postoje ozime i jare forme ove biljne vrste, ali u Evropi dominiraju ozime sorte upravo zbog postizanja većih prinosa zrna i ulja po jedinici površine. Jedan od osnovnih preduslova za postizanje stabilnih i visokih prinosa uljane repice je njena pravilna i izbalansirana mineralna ishrana. Ona podrazumeva da biljka u svim fazama rasta i razvijanja bude obezbeđena sa dovoljnim količinama hraniva koja su joj tada i najneophodnija. Uljana repica za prinos od tone zrna i pripadajće vegetativne mase najviše usvoji azota (N) 60-70 kilograma po hektaru i kalijuma (K) 40-50 kilograma po hektaru, dok je usvajanje fosfora (P) manje, oko oko 12-14 kilograma po hektaru
objašnjava Dejan Jocić, senior produkt menadžer Elixir Group.
Uloga azota, fosfora, kalijuma i sumpora
On ističe da je azot ključan element koji utiče na dobar vegetativni porast, broj cvetnih grana i cvetova, zametnutih mahuna i prinos zrna. Fosfor je veoma važan u razvoju snažnog korenovog sistema i zajedno sa kalijumom ima ulogu u otpornosti biljaka prema niskim temperaturama i njihovom kvalitetnom prezimljavanju.
Kod uljane repice posebno bi trebalo istaći značaj još jednog makroelementa, a to je sumpor (S). Ovaj element je jedan od ključnih u sintezi ulja, hlorofila, proteina, veoma je važan za usvajanje i metabolizam azota u biljkama, kao i povećanju tolerantnosti na stresne uslove sredine i direktno utiče na povećanje broja semenki po mahuni
ukazuje Jocić.
Preporuke za đubrenje i korišćene formulacije
Prema njegovim rečima, količine mineralnih đubriva bi trebalo bazirati na osnovu agrohemijskih analiza zemljišta i potreba biljaka za pojedinim hranivima, što je osnova za njihovu efikasnu i racionalnu primenu.
Tehnologija đubrenja podrazumeva primenu polovine ili dve trećine planiranih količina fosfora i kalijuma sa osnovnom obradom, a ostatak sa predsetvenom pripremom sa trećinom planiranih količina azota. Preostale količina azota dodaju se kroz jednu ili dve prihrane u zavisnosti od agrohemijskih analiza zemljišta. Kod primene azota u jesen je bi treblo biti obazriv, jer prevelike količine ovog elementa mogu uticati na veću bujnost useva i slabiju otpornost na niske temperature. U takvim uslovima pri dužim i intezivnijim mrazevima može doći do značajnijeg smanjenja sklopa biljaka. U osnovnom đubrenju uljane repice Elixir preporučuje sledeće formulacije NPK 6:12:24 + 6% S, NPK 6:24:12 + 2% Ca + 5% S + 0,05% Zn, NPK 5:15:15 + 3% Ca + 8% S, NPK 8:15:15 + 3% Ca + 9% S, PK 20:30 + 6% Ca i dr.
zaključuje Jocić.
Perspektiva za naredne sezone
Uljana repica poslednjih nekoliko godina usled relativno povoljnih vremenskih uslova i sve većeg iskustva naših poljoprivrednih proizvođača, beleži trend rasta površina pod kojima se gaji u Srbiji.
Dobar i kvalitetan prinos ove važne uljarice u mnogome zavisi od primenjenih agrotehničkih mera, a svakako jednu od najvažnijih karika u ovom lancu predstavlja izbalansirana i pravilna upotreba mineralnih đubriva.
Za dodatne informacije o primeni đubriva u različitim kulturama možete kontaktirakti:
Milan Vujić 063/657-484 i Dejan Jocić 063/ 657-205