Elixir Group na Komdel Expo: Pouzdan put otpada od mesta nastanka do energetskog iskorišćenja

Kontrolisan tretman odgovarajućeg nereciklabilnog otpada i korišćenje njegove energetske vrednosti za potrebe industrije povezuju dva važna izazova, upravljanje otpadom i obezbeđivanje energije. Da bi takvo rešenje ostvarilo punu vrednost, neophodno je pouzdano organizovati ceo put otpada, od razdvajanja na mestu nastanka do pripreme, transporta i prijema u postrojenje, poručio je kolega Gojkan Stojinović, menadžer za razvoj tokova komunalnog otpada Elixir Group, na panelu „Upravljanje komunalnim otpadom – Izazovi i prilike za unapređenje“, održanom u okviru sajma „Komdel Expo 2026“ u Kragujevcu.

Na panelu su prvi put predstavljeni i podaci Agencije za zaštitu životne sredine za 2025. godinu, prema kojima je u Srbiji nastalo približno 3,2 miliona tona komunalnog otpada. O razmerama problema posebno govori podatak da je više od 900 lokacija divljih deponija čišćeno preko 4.000 puta, što otvara pitanje kako obezbediti da uklanjanje otpada donese trajne rezultate.

U razgovoru koji je moderirala urednica NG Portala Suzana Mihajlović-Jovanović učestvovali su i Nebojša Redžić, šef Odseka za industrijsko i komunalno zagađenje Agencije za zaštitu životne sredine, prof. dr Goran Bošković, sa Fakulteta inženjerskih nauka Univerziteta u Kragujevcu i Jelena Ratković, iz JKP „Šumadija“. Teme su bile uslovi za zatvaranje nesanitarnih deponija, organizacija prevoza, finansiranje komunalne usluge i povezivanje sakupljanja otpada sa odgovarajućim kapacitetima za tretman.

Energetsko iskorišćenje odgovarajućeg preostalog otpada

Govoreći o ulozi Eco Energy – Postrojenja za energetsko iskorišćenje otpada u Prahovu, Gojkan Stojinović je ukazao na potrebu da se odlaganje posmatra u okviru celog sistema upravljanja otpadom.

Pričamo o deponovanju kao kraju procesa, međutim, prema hijerarhiji upravljanja otpadom, energetsko iskorišćenje trebalo bi da prethodi odlaganju. Eco Energy postrojenje u Prahovu povezuje dve konkretne potrebe našeg društva, privrede i komunalnih preduzeća: obezbeđuje kontrolisan tretman odgovarajućeg nereciklabilnog otpada, a istovremeno omogućava da se njegova energetska vrednost iskoristi za potrebe industrije

rekao je on.

Za privredu, kako je objasnio, postojanje takvog kapaciteta znači mogućnost dugoročnijeg planiranja upravljanja otpadom, uz pouzdan tretman i kontinuitet usluge. Saradnja sa javnim komunalnim preduzećima zahteva sagledavanje svakog pojedinačnog toka otpada, nakon izdvajanja materijala pogodnih za reciklažu.

Mogućnost saradnje sa komunalnim preduzećima postoji, ali mora da se posmatra konkretan tok otpada: šta je prethodno izdvojeno, kakav je sastav preostalog materijala i koliko je on usklađen sa tehničko-tehnološkim procesom. Logistika je veoma važna. Moramo da znamo gde otpad nastaje, u kojim količinama, kako se priprema i kako se transportuje. Postrojenje nam daje kapacitet, ali vrednost ostvarujemo tek kada ceo put do njega bude pouzdan

istakao je Stojinović.

Posebno je naglasio da energetsko iskorišćenje nije moguće za sve nereciklabilne tokove otpada. Prijem zavisi od njihovih karakteristika, tehničkih mogućnosti postrojenja i uslova definisanih dozvolom.

Sistem upravljanja otpadom širi je od samog Eco Energy postrojenja. Ako nemamo primarno odvajanje na mestu nastanka, kroz naredne korake povećavamo troškove i komplikujemo proces. Upravo na mestu nastanka materijal je najčistiji i može najbolje da se iskoristi. Mi radimo sa nereciklabilnim tokovima koji imaju energetsku vrednost, poštujući hijerarhiju upravljanja otpadom i pravila struke

rekao je Stojinović.

Dodao je da postoji spremnost za saradnju sa komunalnim sektorom, uz prethodno utvrđivanje količine, sastava i sezonskih promena preostalog otpada koji bi mogao da bude upućen na energetsko iskorišćenje.

Prvi podaci za 2025. godinu i deponije koje se stalno vraćaju

Nebojša Redžić je, predstavljajući prvi put podatke Agencije za 2025. godinu, naveo da procenjena količina nastalog komunalnog otpada iznosi 3,2 miliona tona, odnosno 1,33 kilograma po stanovniku dnevno. Prema podacima koje je izneo, u Srbiji je evidentirana 131 lokacija nesanitarnih deponija i nešto manje od 3.000 divljih deponija.

Ukazao je i na visok udeo biorazgradivog otpada, koji, prema predstavljenim podacima, čini oko 49 odsto sastava komunalnog otpada i još se u velikoj meri odlaže na deponije.

Posebnu pažnju privukli su podaci o ponovljenom čišćenju istih lokacija.

Više od 900 lokacija čišćeno je preko 4.000 puta. Imamo primer opštine koja je jednu deponiju u centru naselja čistila 45 puta, praktično svake nedelje. Zar nije moglo da se na tom mestu postave kontejneri ili druge posude i obezbedi redovno odvoženje? Veliki broj deponija ponovo nastaje iz prostog razloga što ljudi nemaju gde da odlože otpad

rekao je Redžić.

Njegova poruka bila je da uklanjanje divljih deponija mora da prati dostupna i redovna komunalna usluga, kako očišćene lokacije ne bi ponovo postajale mesta za odlaganje otpada. Istakao je i značaj primarnog razdvajanja i izdvajanja materijala koji imaju tržišnu vrednost.

Pouzdani podaci kao osnova za racionalniji transport

Prof. dr Goran Bošković govorio je o optimizaciji sakupljanja i prevoza otpada, naročito u okolnostima kada zatvaranje lokalne nesanitarne deponije podrazumeva odvoz na udaljeniju lokaciju.

Opštine i gradovi najpre treba da naprave digitalnu bazu podataka o lokacijama kontejnera, ulicama sa kantama i drugim mestima sakupljanja. Kada imate takvu bazu, uz podatke o sastavu i količinama otpada, možete da radite optimizaciju. Kragujevac je primer dobre prakse, jer ima ovu bazu od 2008. godine i meri svaki kamion koji se odveze na deponiju

naveo je Bošković.

Objasnio je da prelazak na regionalni sistem zahteva tehno-ekonomsku analizu, na osnovu koje se procenjuje opravdanost direktnog prevoza ili izgradnje transfer stanice. Odluka zavisi od količine otpada, broja obuhvaćenih stanovnika, udaljenosti i saobraćajne infrastrukture.

Odvojeno sakupljanje različitih frakcija dodatno usložnjava organizaciju prevoza, ali upravo zato otvara prostor za uštede kroz bolje planiranje ruta, korišćenje vozila i povezivanje sa operaterima.

Zatvaranje deponije zahteva infrastrukturu i dugoročno finansiranje

Jelena Ratković iz JKP „Šumadija“ ukazala je na to da priprema zatvaranja nesanitarne deponije mora istovremeno da obuhvati alternativno mesto za prihvat otpada i dokumentaciju za sanaciju i rekultivaciju postojeće lokacije.

Zatvaranje deponije nije samo stavljanje katanca. Potrebno je sprovesti fizičke promene na lokaciji, obezbediti ogradu, nadzor i kontrolu, ali i pratiti njen uticaj na životnu sredinu nakon zatvaranja. Sve to zahteva sredstva. Javna komunalna preduzeća i opštine ne mogu sama da iznesu ovaj proces i potrebna im je podrška države i drugih izvora finansiranja

ukazala je Ratković.

Naglasila je da održivost sistema zavisi i od ulaganja u vozila, pretovarne i sortirne kapacitete, kao i od mogućnosti da izdvojeni materijali budu predati odgovarajućim operaterima.

Panel je pokazao da zatvaranje nesanitarnih deponija zahteva povezane odluke: pouzdane podatke o otpadu, razdvajanje na mestu nastanka, racionalno organizovan prevoz, dostupne kapacitete za reciklažu i tretman, kao i finansiranje sanacije postojećih lokacija. U takvom sistemu Eco Energy može da pruži rešenje za odgovarajuće nereciklabilne tokove, uz prethodnu pripremu i proveru uslova za njihov prijem.

Povezani članci


Elixir Group na SEE Energy: iskustva iz Prahova u razvoju sistema za energetsko iskorišćenje otpada

Razvoj postrojenja za energetsko iskorišćenje otpada podrazumeva mnogo više od izgradnje energetskog objekta zahteva poznavanje tokova otpada, pouzdanu logistiku, višestepenu kontrolu kvaliteta i otvoren razgovor sa lokalnom zajednicom. O iskustvima Elixir Group u realizaciji Eco Energy – Postrojenja za energetsko iskorišenje otpada u Prahovu na konferenciji SEE Energy u Novom Sadu govorio je dr Nenad


Otvoren konkurs za drugu generaciju Elixir Boost Stipendija

Elixir Group ponovo raspisuje konkurs za Elixir Boost stipendiju namenjenu studentima završne godine osnovnih i master studija tehničko-tehnološkog usmerenja u Srbiji. Prijave su otvorene do 1. decembra 2026. godine. Program povezuje finansijsku podršku tokom završetka studija sa mogućnošću zaposlenja u struci i profesionalnog razvoja u Industrijsko-hemijskom parku u Prahovu. Ukupan iznos stipendije je 400.000 dinara