Posle dobrog početka sezone i useva koji su do kraja jula obećavali solidne rezultate, gotovo dva meseca visokih temperatura i manjka padavina promenili su sliku na njivama u Srbiji. Posledice su posebno vidljive kod suncokreta i šećerne repe, kultura koje su ove godine zasejane na većim površinama, ali čiji prinosi, prema prvim rezultatima sa terena, neće svuda ispuniti ranija očekivanja.
Žetva suncokreta je u toku, a rezultati se značajno razlikuju od parcele do parcele. Na konačan ishod uticali su lokalni vremenski uslovi, tip zemljišta, ali i primenjena agrotehnika, za Šabačke novosti objašnjava Dejan Jocić, senior produkt menadžer Elixir Group.
Intervju prenosimo u celosti.
Suncokret se izdvaja kao biljka sa izuzetno moćnim, dubokim korenovim sistemom. Koren ove biljke odlikuje velika usisna moć, što mu omogućava eksploataciju vode i mineralnih materija iz dubljih zemljišnih horizonata. Međutim, ni takva biljka nije imuna na dugotrajan nedostatak vlage, posebno kada se on poklopi sa veoma visokim temperaturama u važnoj fazi razvoja
kaže Jocić.

U Srbiji je ove godine suncokret zasejan na više od 300.000 hektara, što predstavlja rast površina od gotovo 20 odsto u odnosu na prethodnu godinu. Sve do kraja jula stanje useva bilo je veoma dobro, zahvaljujući padavinama i temperaturama koje su pogodovale razvoju biljaka. Problem je nastao u završnici vegetacije, upravo kada se formira prinos.
U fazi nalivanja zrna nastupio je deficit padavina praćen visokim temperaturama. Takav stres ubrzao je sazrevanje i skratio period tokom kojeg je zrno trebalo da dostigne optimalnu masu. Zato sada, kako žetva odmiče, vidimo rezultate koji jesu nešto bolji nego što se u jednom trenutku strahovalo, ali su ipak daleko od optimističnih očekivanja koja smo imali tokom jula
objašnjava Jocić.
Koliko će suša „uzeti“ od prinosa ne može se, međutim, svesti na jedan broj. Razlike su velike čak i između relativno bliskih parcela, jer su na rezultat uticali mikroklima, karakteristike zemljišta i način na koji je usev vođen tokom sezone.
Ishrana biljke važna kada nastupi stres
Prema Jocićevim rečima, ekstremne vremenske prilike ne mogu se sprečiti, ali pravilnom agrotehnikom biljka može biti bolje pripremljena da ih podnese. Posebno mesto u tome ima izbalansirana ishrana.

Azot je važan za optimalan razvoj lisne mase, fosfor stimuliše razvoj snažnog korenovog sistema, dok kalijum ima izuzetno važnu ulogu u regulisanju vodnog bilansa biljke i njenoj tolerantnosti na visoke temperature. Kada govorimo o sve češćim periodima suše i toplotnog stresa, ishranu biljaka zato ne treba posmatrati samo kroz ostvarivanje maksimalnog prinosa u dobroj godini, već i kroz sposobnost useva da lakše podnese nepovoljne uslove
navodi Jocić.
Suncokret je pritom jedna od najvažnijih uljanih kultura na svetu. Globalna proizvodnja premašuje 56 miliona tona, a među najvećim proizvođačima su Rusija, Ukrajina, Evropska unija i Argentina. Suncokretovo ulje predstavlja jednu od ključnih alternativa palminom i sojinom ulju, dok na tržištu raste i interesovanje za visokooleinske hibride, posebno tražene u prehrambenoj i kozmetičkoj industriji.
Šećerna repa deli sudbinu suncokreta
Slične vremenske probleme ove godine ima i šećerna repa. Površine pod ovom kulturom u Srbiji povećane su za oko deset odsto, što ukazuje na ponovno interesovanje proizvođača, ali suša i visoke temperature nisu dozvolile da se potencijal useva u potpunosti ostvari.
Kod šećerne repe vidimo sličan scenario. Nedostatak padavina i visoke temperature uticali su na fiziologiju biljke, pa koren na mnogim parcelama nije dostigao željenu masu. Dodatni problem je što kombinacija visokih temperatura i nedostatka vlage može da stvori uslove za pojavu truleži korena
kaže Jocić.
Trulež korena predstavlja kompleksan problem koji periodično pogađa pojedine proizvodne regione, a među njenim glavnim prouzrokovačima su fitopatogene gljive iz rodova Fusarium, Macrophomina i Rhizoctonia. Zbog toga kod šećerne repe pravilna ishrana nema značaj samo za količinu prinosa i sadržaj šećera, već i za otpornost biljke.
Šećerna repa je veoma dobar primer koliko je važan balans hranljivih elemenata. Previše azota, naročito ako se primeni kasno, može da produži vegetaciju, smanji digestiju i oteža preradu. Fosfor podstiče razvoj snažnog korena, dok kalijum pomaže biljci da reguliše vodni režim i lakše podnese visoke temperature. Posebno je važan i bor, jer šećerna repa ima velike potrebe za ovim elementom, a njegov nedostatak može dovesti do takozvane truleži srca
navodi Jocić.
Važnu ulogu ima i kalcijum, koji doprinosi čvrstini ćelijskih zidova i tako povećava otpornost korena. Ipak, pojedinačno dodavanje jednog hraniva nije rešenje.
Ne postoji jedan element koji može da nadoknadi sve ostalo. Tek sinergija ključnih hraniva u odgovarajućem odnosu omogućava biljci da ostvari dobar prinos, ali i da bude otpornija kada se suoči sa stresom. Zato ulaganje u pravilnu ishranu biljaka nije samo trošak jedne proizvodne sezone, već investicija u vitalnost useva i dugoročno očuvanje plodnosti zemljišta
zaključuje Dejan Jocić.
Ovogodišnja sezona pokazuje koliko poljoprivredna proizvodnja postaje zavisna od sposobnosti useva da izdrže duže periode bez padavina i ekstremno visoke temperature. Suncokret je zahvaljujući svojoj prirodnoj otpornosti deo udara uspeo da amortizuje, dok će konačan bilans i kod njega i kod šećerne repe biti poznat tek kada žetva i vađenje korena budu završeni.